Radnja se odigrava za jednim omalenim stolom koji predstavlja Sprdnu Goru. Čovijek (na oko veoma obrazovan i uljudan), daje sve od sebe da objasni narodu (na oko glupom i nezainteresovanom) kako da obilježi bijelim biljegama svoja imanja.
Znajući da je narod glup i nezainteresovan i da već godinama ne vjeruje u deda mrazove, vile i autoputeve, reklamopisac dodatno komplikuje objašnjenje biljegizacije imanja kako bi narod ispao još gluplji i nezainteresovaniji, a država pritretirala zemljište kao svoje.
Bijela boja nije slučajno niti naivno odabrana za boju biljega. Bijele biljege provjereno prva kiša spira sa imanja, te imanja opet postaju neobilježena i opet korak bliže pritretiravanju. Narod, onako glup i nezainteresovan, posle trećeg farbanja istih biljega istom bojom, odustaje i država izvojevuje pobjedu u bitki za autoput.
Milodarka, kao predstavnik narodne mase, je odmah provalila da od biljegizacije nema vajde, te da time ne treba zamarat glavu jer država na kraju uvijek izađe kao pobjednik. Stoga se Milodarka odlučila da iskoristi priliku (kad se već ukazala, jelte) da je državni organ odbaci do tazbine ganjc novim avijonom.
