Amarkord 2

Jos malo o prošlim vremenima, sprdnjama i ljudima.
Opstina Herceg Novi, vo vremja ona, dodjelila je plac i izgradila kuću jedinom dobitniku Nobelove nagrade " sa ovih prostora", Ivu Andriću. /Sada je tu kafana , do onomad je imala i pevaljku, a zove se Klub knjizevnika, no to nije tema price./ Elem, opštinari odluče da uprliče zanamenitom piscu izlet po zalivu. U to vrijeme nije bilo brodova taksija, po neki ribar sa većom barkom bi se unajmio za takve svrhe. I, pozovu Tomaža. Imao veliku barku, nosio pocijepanu jaketu, gurav i grbav, ogromne snage u rukama, sa masnim kačketom natučenim na oči i ljeti i zimi.Pričalo se da je znao turiste iz barke, koji su bili neposlusni, da razmlati vrgolom, palicom umetnutom u krmeni dio kojom se upravlja barkom.
E, voženje pisca zahtjevalo je pripremu. Kazu gazde: "Tomaže, vozićeš jednog od najvažnijih ljudi na svijet,nobelovca, ne pitaj ga mnogo, muči i vozi, ne izleći se, ne pij pred njim. Pazi,cijeli svijet zna za njega. I, posebno pazi, šjor Ivo nije od velike priče, strog je, nema zajebancije"... Crni Tomažo, shvata i klima glavom, em će da zaradi, em, ako odbije, moglo bi se i bez barke ostati..
Najvažniji čovjek na svijet... U to vrijeme mnogo se pričalo i o astronautima, ruskim i americkim, trka u kosmosu bile je u punom zamahu. Iz ugla ribara zagledanog u more i zvjezdano nebo te priče su bile čudesne..
I ukrca se Andrić sa pratnjom u Tomažovu barku u proljećno jutro. Zabrekće stari " "jalmar" po topljanskoj bunaci. Žanjice sa pršutom,Rose... Mjerka Tomažo najvažnijeg čovjeka na svijet, čini mu se normalnim... I kad su u povratku bili pod Novim, ohrabri se Tomažo:" Šjor Ivo, mogu li vam ja nešto reći". Andrić, pristojan i uzdržan:" Izvolite, meštre.." Opštinari se izbečili, kolutaju očima i motiraju Tomažu da muči. Tomažo: " Mogu vam reć, iako ste vi astronaut, isto ste dobar čovjek".
Kažu da je ova rečenica uslovila da Andrić, doj je bio u Novom, nikada nije ništa važno napisao. Zapitan nad Tomažovim komplimentom.-