Ajdmo po redu

Ne bi ja bio danas pisao al me potaknu post uvaženog druga Stoke,pa ću ja mrvu da se osvrnem na domoljublje tako nam milo i drago. Odmah da kažem da sam čovjek bez domovine i eto kao takav zeru hendikepiran. To su mene moji preci sjebali lutajuć uokolo Balkanom. Istina tu malo pripomogoše i društveno politička zbivanja kao i prodor uvijek nam dragih Turaka,tako da su moji preci između bježanije iliti taktičkog povlačenja u smjeru zapada i vedre perspektive nabijanja na kolac izabrali ovo prvo. E sad pomisli dragi čitaoče da mi neki ključan predak bio nedajbozeisačuvaj peder,trčo bio on turcima u susret. Srećom nitko nebi homoseksualne orjentacije tako da mi njegujući našu homofobnost završišmo na zapadu. Na zapadu nas dočekaše,e sad kako nas dočekaše dalo bi se pričat,uglavnom dočekaše. Štioče dragi i nadasve cijenjeni sad malo vizualiziraj situaciju:hrpa predaka mojih,buljuk jedan grebe preko brda i dolina,vukuć sa sobom sve što ima goneć stoku sitnog i krupnog zuba,sitnu i manje sitnu djecu,lupjuć loncima i ostalim lakoprenosivim kuhinjskim potrepštinama,smrdeć sveudilj jer di da se okupaš nedilje ti kad Turčin za vratom dahće ,a na ta kupanja osim kad slučajno u potok padneš nismo baš mnogo polagali. Tu oni izbiše na granice zapada (u to vrijeme zapad je bio mnogo istočnije nego danas) u stvari na granice Habsburške monarhije,KUK monarhije jedne uređene,namirisane,pravno regulisane,nedemokratske doduše ali velike i sjajne. Oni su znali da dolaze ovi moji kako su znali bez svih ovih čuda tehnike povjesničari se još spore,moje skromno mišljenje,prilog historijski jedan,jest da obzirom da ovdje često pušu istočni vjetrovi bit će da su ih nanjušili. Mudri i nadasve pošteni zapadnjaci,pri tom i vrlo suosjećajni i socijalno osjetljivi ma humanisti naprosto,radosno ih dočekaše (maramica na nosu obavezna) i gotovo zagrliše,do grljenja ne dođe iz tehničkih razloga moji preci onako blatni u dlake zarasli u kožusima malo su na ljude ličili,a od sve te dlake nije se razaznavalo sto im je prednja a što zadnja strana pa Austrijanci onako fini odustaše od grljenja iz straha da ne budu krivo protumačeni di ćeš čovjeka nedajbožeisakloni sa leđa grlit. Tako do grljenja ne dođe ali zato oni svi skupa sjedoše da se malo podivane. Ove moje postaviše niz vjetar iz razumljivih razloga,moji onako miloizgledajuć razložiše im razloge dolaska svog,nenavikli na kratku formu trajalo je to poduže,prekidano povremeno ljutitim 'daijebemmjkuimjebemturskujadaimjebem',lelekom žena pri sjećanju na izgubljene putem(ne nužno turskom krivnjom). Zapadnjaci to saslušaše sa suzom u oku naročito su suzili kada bi vjetar okrenuo,tužno klimaše glavama napudranim,uz povremeno'cccccc',uglavnom potraja to. Drugog dana dođoše zapadnjaci i rekoše im nema više nitko da vas bije (il je ovo iz neke druge priče) ostajte ovdje mi ćemo da se pobrinemo za vas. E kao u svakoj dobroj sapunici sad je ovdje prekid ne za reklame nego da bi me iliti mene željno očekivali što će da bidne dalje,dakle nastavak slijedi. Ovaj moj prvi post ođe posvećujem ekipi koja me onako srdačno dočekala neko veče i do suza nasmijala dakle Lowatz,Pogana,Stoka,Anubis od mene.