E prijatelji sprdozaludjenici, dopade mi danas do ruku najnovije izdanje jednih zenskih novina i umalo me srce ne okide. Na naslovnoj strani, uz naravno divnu obiteljsku fotografiju, naslov „Lidija i Milo – Nase porodicno carstvo“. Ona stoji kao blazena Marija, a on je prigrlio otpozadi uz prepoznatljivi teleci osmijeh, nakrivljenu glavicu i raskopcanu kosulju sa sve ljubavnim tepihom.
Otvorih casopis kako bih zadovoljila radoznalost i sita se nasmijala na ste srce, ali mi tek onda pripade muka. Na cijele tri strane, fotografije u fazonu family portreta, svi srecni i zagrljeni se slikaju u prirodi, pa u skromnom stanu ispod Gorice, Lidija se bjese dva puta presvukla za slikanje, a on sve u isto (skromno, nema sto). A tek tekst, sve sama ljepota, harmonija, ali sve umjereno, nista precerano, skromnost vrca na sve strane. Blazo je veli zadobio sportsku povredu, pa je sad sreca majkina, doma na oporavak.
Uh, vec mi je skocio pritisak, pa da vam ne bih prepricavala sto sve pise, prenosim vam par, meni najinteresantnijih, segmenata iz intervjua:
Kad vas optuzuju da ste bogati, odgovarate kako tek namjeravate da se obogatite. Koliko ste teski?
Poticem iz porodice koja je veoma solidno zivjela, a ujedno sam vaspitavan da materijalnom bogatstvu nisam pridavao veliki znacaj. Rijetko se dogadja da neko u dvadeset osmoj postane predsjednik vlade i da tokom sedamnaest godina vrlo dinamicnog zivota upozna sve relevantne figure i u evropskim i u vanevropskim drzavama. U tom pogledu se zaista osjecam bogatim. Sto se materijalnog bogatstva tice, ponovicu – nikada nisam bio siromasan, a to je mnogo vise zasluga mojih predaka nego moja.
Kako je doslo da dzemper, kao glavni modni znak vase generacije politicara, zamijenite odijelom?
Tada sam, a i danas, preferirao casual stil. Ali, postujuci funkcije koje sam poceo da obavljam, morao sam da se prilagodim novom dres kodu. To je jedino objasnjenje zbog cega sam sportsku garderobu zamijenio klasicnom.
Da li prijatelje birate po debljini novacanika?
To je jedna od uobicajenih optuzbi koje cete cuti ne samo ovdje, vec i u razvijenoj Evropi, na racun ljudi koji su predugo na vlasti...... Moji drugovi su iz srednje skole, s fakulteta, iz kosarke... Uglavnom su prosjecnog imovinskog stanja, cak i siromasni, ali nikad nisu ceznuli za novcem. Njihove ljudske vrijednosti se ne mogu mjeriti nikakvim parama. Imam i siromasnih prijatelja. No, iskreno se nadam da ce u Crnoj Gori biti sve manje siromasnih.
E ne mogu vise!!!!! Tacno ga zamisljam kako sjedi preko puta novinara, sa naravno zakrivljenom glavicom, rukama u pozi spojenih svih deset prstiju i trrrrruca, trrrruca, trrrruca…... Ne znam ko je veci idiot, on koji ovo prica ili novinar koji mu trazi intervju. Uzas!!!!
Nego, od ove moje price nema ‘leba, odoh da radim na poslu koji sam dobila zahvaljujuci Vladi, a ne diplomi, i da zaradim platu, kako bih mogla da na kraju mjeseca osim obaveznih komunalija dam koju crkavicu i ovim njegovim siromasnim prijateljima, da ne budu gladni i da imaju sto obuc.
