The state of the art is the highest level of development, as of a device, technique, or scientific field, achieved at a particular time. It also applies to the level of development (as of a device, procedure, process, technique, or science) reached at any particular time usually as a result of modern methods. (izvor: Wikipedia)
Prevedeno na maternje nam jezike to dodje ovako:
The State of the Art predstavlja najviši nivo razvoja nekog uredjaja, tehnike ili naučne oblasti, postignut u odredjeno vrijeme. Izraz se primjenjuje i na nivo razvoja postignut u nekom odredjenom trenutku primjenom savremenih metoda...
Sam izraz The State of the Art rijetko se prevodi. Zato većina ljudi nije ni upoznata sa terminom Država Arta, te se često zaprepaštava njegovim praktičnim manifestacijama.
Država Arta nastaje evolucijom visokokvalifikovanih upravljacko-rukovodećih struktura jedne nacije (ili kakve druge društvene grupe), tokom koje se njihovo svjesno Ja identifikuje sa kolektivnim Ja Države. Pomognuto nestajanjem svjesnog Ja kod neposredno podredjenih nižih ruko(m)vodećih struktura, prethodno Ja poprima karakteristike velikog Mi (npr. Mi Nikola I), pri čemu zadržava iskonski singularitet forme Ja.
Napredno Ja najslikovitije se predstavlja formulom:
Ja = Drzava (1)
a pošto je
Drzava = teritorija + stanovnistvo + granice + suverenitet (2)
i
stavnovništvo = Ja + svi vi ostali (3)
postaje očigledno da je:
Ja = Ja + svi vi ostali + teritorija + granice + suverenitet (4)
Prethodna rekurentna formula pokazuje da nakon svega par ciklusa Ja postaje mnogo veće od suvereniteta, granica, teritorije i svih nas ostalih zajedno, odnosno da Ja može da jebe mater svima, a da to ne ugrozi opšti predak u formuli Države Arta. Ovu mogućnost Ja najčešće i koristi.
Ne treba zanemariti fakat da Ja uključuje i Njegove riječi i djela. Kako je
Ja = Riječi + Djela + Ostalo moje (5)
očigledno je da ono raste sa svakom riječju, obećanjem, projektom, otvaranjem... Pri tome, djela svjesnog Ja, zbog identiteta (1), očigledno nisu samo djela koja je Ja ostvario, već i sva ostala djela koja odabere za svoja - iz formule (4) se vidi da to mogu biti i djela svih nas ostalih, npr.
Filozofija Države Arta podjednako se uspješno primjenjuje na države, gradove-države (polise), gradove, gradske opštine, mjesne zajednice, skupštine stanara... Ljepota njene jednostavnosti i težnja ka sublimaciji i opštem jedinstvu u liku i djelu velikog Ja, čini je neminovnošću na Darvinovoj kružnoj trci (viđi sliku). Naravno, to ne znači da je ista svima jasna i prihvatljiva. Zato i nastaju zabune pri razjašnjavanju dogadjaja tipa
"Ja napao nekog tamo"
Naime, jasno je da je
Ja = Ja + neko tamo + svi preostali
to dalje znači da je
"Ja + neko tamo + svi preostali" napao "nekog tamo"
Potiranjem nekog tamo sa lijeve i desne strane relacije, te prebacivanjem svih ostalih na desnu stranu, dobija se
"Ja" napao "- sve preostale"
a kako i "Ja" i "svi preostali" po definiciji moraju imati vrijednost veću ili jednaku nuli, logičkom metodom reductio ad absurdum jasno se dobija da
"Ja nije napao nikog"
Sličnim postupkom, lako će se dobiti i da je vrlo vjerovatno "Neko tamo napao Ja"...
