One Flew Over CUCKOO’s Nest (part II)
Ostavih užasnu Svraku da nastavi sa svojim poslom, ma šta on bio, a ja nastavih da koračam dalje. Srce mi utonulo u tugu, poklopila me neka krivica, izjeda me, iscrpljuje ovo malo zdravog razuma što posjedujem, ne dozvoljava mi da mislim. Koračam, razum zna da je pogrešno, ali srce lupa po sasvim drugačijem taktu i uporno tjera po svome. Odsutno koračam put te sobe 313 u koju me gospođa Svraka neljubazno uputila. Zvuci koji su me u stopu pratili od samog ulaska ovdje sada samo postaju glasniji. I glasniji!
"Pa, to je jedan te isti zvuk, samo se ponavlja. Jedna jedina riječ!", pokušavam da se koncentrišem, osluškujem...
Vrata sa brojem 313. Stojim ispred njih. Sad razaznajem zvuk. Otuda i dolazi, i ako otvorim vrata čuću ga jasnije.
"CUCKOO! CUCKOO! CUCKOO! CUCKOO! CUUUCKOOO...CUUUUCKOOOOO...!", trešti unutra, ludački trešti, zaglušuje!
"Zajeeee....!", ote mi se, vrisnuh. Još jedna otvorena vrata i još jedno razočarenje! Desetak ptica, sve u glas, svaka za sebe, kao da niko nikoga ne vidi. Ne razumijem! Nijedna kukavica unutra, prepoznah vrapca na kraju sobe, slavuja u ćošku, par jastrebova, čak i par kokošaka, ko bi rek’o, malenog kolibrija, ali svi oni vrište kao kukavice. Nemoguće! Stadoh u ćošak, sklupčah se, nijema. Kukumakanje ne prestaje, samo se na mahove stišava, pa opet postaje glasnije, i sve tako, bez prestanka. "Kako im ne dosadi, pa zar nisu pročitali moto ove ustanove, džaba kukaju", pomislih na trenutak i spustih glavu medju krila. "Šta mi je ovo uopšte i trebalo!", prekorih sebe i tiho zaplakah.
U neka zla doba i ove "kukavice" se umiriše, valjda se i njima prispavalo, mada ja mislim da su i sedativi učinili svoje. "Narkomani pernati!", pomislih i nasmješih se tužno. Ujutru opet ista pjesma.
"Pa, dobro, majku mu, dokle više, ludaci jedni! Ptičurine izdrogirane!", vrisnuh, kao u polu snu. Samo ih na trenutak prekidoh, tupo me pogledaše i nastaviše sa kukumakanjem.
Danima sam tako sjedjela, trudeći se da ih sve ignorišem, isključim se iz njihove negativnosti prema sebi i svijetu uopšte. Pokušala sam da razmišljam o lijepim stvarima i dragim ljudima koje sam ostavila u toplom gnijezdu. Mislila sam kako je divno to što ja ipak nisam kukavica, i ne želim i neću da prihvatim ovo njihovo "cuckoo" kao svoje, kao svoju pjesmu; već sam drozd, mala ptica koja samo pjeva i kroz pjesmu izliva svoje srce drugima, ništa drugo ne radeći i ne tražeći ništa drugo zauzvrat. A ova ničim (ili svačim) izazvana tuga me izjeda, iako znam da mi mjesto nije ovdje, negdje drugdje ja pripadam.
Emocije su se stišavale, a razum je tražio svoje mjesto nazad. Uporno sam kuckala o staklo prozora pored kojeg sam sjedjela danima, kuckala, i kuckala...i kuckala uporno, nadala se da će napući, rasprsnuti se i dozvoliti mi da odem odavde. Isto kao što kuckam i kuckam godinama ovo stakleno zvono pod kojim su me bez pitanja zarobili. S dobrom namjerom, ha! Kljun me boli sve više i više, prekriven je nevidljivim ožiljcima, ali ne posustajem, jer znam da će staklo napući i konačno pući jednog dana, a ja ću odletjeti. Hoću, slobodno ću raširiti krila, i sama letjeti...i letjeti, i letjeti!
Čvrk, čvrk, krc, krc, krccc... Odmakoh se. "Jesam li uspjela! Jesam li, zaista!?" Nijema, što od straha, što od neke neopisive, oslobadjajuće sreće, gledala sam kao opčinjena u staklo i prozor. Glatka površina se najednom pretvori u krckajući mozaik. Poteče na stotine tankih linija, stapajući se u nejasnu sliku. Odjednom, slika postade jasna. Nestade providne prepreke, uz tresak se prosuše sitni kristali pred mojim nogama, kao da mi pokazuju put, a svijetlost me opi. Na tren se okrenuh. Sve ptice su stajale i netremice me gledale, u tišini. Osmjeh na mom licu, opet taj osmjeh! Raširih krila, i ovaj put ne osvrćući se, odlećeh. Idem tamo gdje mi je bilo lijepo od prvog dana, gdje se umjesto iritirajućeg kukumakanja samo smijeh čuje. I riječi, i pjesma se čuje, ali prava pjesma, nikada jednolična. Srce mi je opet puno! Ma, ljubavi, naravno! HaHaHaHaaaaaa...
Molim?! Kako ste rekli!? Aaa, ne, ne...pogrešno ste shvatili!
Hej, pa ja sam ptica DROZD, a ne ptica KUKAVICA! Molim lijepo, ne obraćajte mi se tako!
Ne želim da neko, pa ni ja, pogrešno shvati, jer MOCKINGBIRD = ptica rugalica = "ptica sprdalica" = DROZD
TO BE CONTINUED...
Aha, kako da ne! HaHaHaaaaa...To tek slijedi! :) Ovo poglavlje je ZAVRŠENO!
