Proljeće-u glavi

Ovo definitivno nije jedan od onih dana kad ustajem "na lijevu nogu". Danas ptičice cvrkucu, danas mi je lijepo. Nije to zbog necega konkretno, ovo je jednostavno bezrazložno divan dan, a takvi su mi najmiliji.
A prethodna noc je bila pomalo baksuzna-dok sam presnimavala neke filmove, flomasterom za cd sam oflekala nove prekrivace i bež platno mog novog kreveta. Pokusala sam da popravim stvar acetonom, ali sam u jurnjavi-da mi se fleka ne osusi, zakacila nogom sto i prostrla se po podu. Ustala sam i nastavila hrabro. Zašto bas acetonom, ne pitajte, to mi se ucinilo pametnim. Ali, ubrzo su mi ruke bile modre od flomastera, fleka raširena, a ja očajna. Zatim mi je kompjuter blokirao i poceo da zuji kao lud. Razumno sam odlučila da batalim sve i brže-bolje legnem u krevet, ne bi li zavarala vraga, da me vise ne juri.
Važno je napomenuti da sam do juče bila u fazi nesvjesnog samopovrjedjivanja ili u psihologiji grubo nazvanom periodu autodestrukcije. Udarala sam glavom o vrata, kačila se o kvake, ulijetala u sto, sjekla se po prstima, lomila čase, tanjire i sl. Ali nisam namjerno, kunem se, samo mi tako naleti period. Nego, u toj istoj psihologiji koju prije pominjah kažu da je to posljedica nekog unutrašnjeg nezadovoljstva, nesređenosti...Vjerujte, da je tako, dosad bih već bila mrtva! To je kod mene periodicno. Samo dodje, samo i ode,na meni je da sacekam taj dan.
I evo ga, stigao je! Novi dan, lijepi dan! Nijedno mjesecarenje, nijedne posjekotine o papir ili heftalicu, nijedan problem, nijedna slucajna modrica!
U glavi pjesma i proljeće! Do sjutra, VOLITE SE!!!!