Pedikulus humanis kapitis

Nisam sigurna da ću odabrati pravu kategoriju za objavljivanje ove sprdnje. Ali na kraju ću odlučiti.
Naslov..Latinski..Možda mnogima nepoznat, ali ono što označava sigurno je poznato. Vaška!
Zato, ne znam da li da svrstam ovaj post u politiku, toliko ih je na toj sceni, da ih sva sredstva ne bi uništila. Ekonomija..hm.. Koliko se novca potroši na njihovo istrebljavanje. Društvo: Od društva se najčešće i dobiju. Kultura: treba imati dovoljno kulture, pa priznati nekom da ih imate, da ne bi i njemu prenijeli. Zabava: Ako se zabavljate sa nekim ko ih ima, velika je vjerovatnoća da će vam ih prenijeti. Sport: Potrebno je mnogo treninga da ih se otarasite. Poznate ličnosti: a ne..One ih nikad imale nisu, uvijek su bile tako lijepe sa savršenim nosom, grudima No.5, mršave i bez ikakve mane. Tehnologija: Još nije izmišljen toliko djelotvoran češalj da ih istrijebi. Lične sprdnje: ah, tu će vjerovatno i završiti. I sama sam imala bliski susret sa njima. Vicevi: kad ih očistiš, uvijek se nasmiješ u znak olakšanja.
Tako odoh ja kod frizera prije neki dan. Pitam ja onako kroz šalu: "Života ti, dolaze li ti kakvi ljudi koji imaju vaške?" Kaže ona meni: " Kako da ne. Ima ih cijela porodica." Ja:"Pa kažeš li im da ih očiste pa da dođu?" Ona:"A ne. Muka me." Aha, ok.. Mislim ja u sebi: "O, ludačo, što se ne digneš sa stolice i odeš.." I tako se meni pere kosa, ja zatvorim oči, i razmišljam..
Prvi put sam ih dobila kad sam bila u 4 razredu osnovne. Ah, kad se sjetim muka... Duga kosa, ne dam da se šiša, pa me češljaju sa onim rijetkim češljem na čaršav. One ispadaju, ja ih ubijem. Jedva sam ih očistila.
Onda ljeto petog razreda, ja i dalje dugu kosu. Putujem sa sestrom preko škole u neko dječije odmaralište, jedna djevojčica nije imala mjesto da sjedne, i mi je primimo da sjedi između nas. Ah, kako je počela glava da nas svrbi poslije par dana. Ali nije bilo mame da primjeti da ih imamo, da nam ih čisti iz glave. Uveče kad legnem, a tek ako je vikend, pomame se, idu u grad, porodilište im je stalno bilo otvoreno, a otpora od nas nigdje, tako da im regruti nisu trebali. I tako kad smo došle kući, mamu samo što nije šlogiralo.. Opet muke sa čišćenjem. Češljanje, lov..:)
Očistimo se, konačno. E, onda ih nisam imala više. Zaboravila na njih. Prije 3-4 godine, zamoli me prijateljica da joj pričuvam djecu. Djevojčice. I pitaju me da se igraju sa mojom kosom. Ajde, dozvolim im ja. Igraju se one, prave mi frizure. I kaže ona jedna: "Znaš ti zašto Milica ne ide u školu?" Zašto, pitam ja. Zato što ima bubuljice u glavi. Ma kakve bubuljice.. Kaže, pa znaš one male bubuljice, što hodaju..
AAAAAAAAAAAAAA.... Ne opet. Jedva sam čekala da im majka dođe i da odem kući. Njoj nisam ništa rekla, jer... Ne znam zašto. Mene je bilo sramota jer njena djeca imaju vaške. Usput kupih šampon. Oprala sam kući kosu, mama me redovno pregledala nekoliko dana, i dobro je. Nisam ih imala.
Sve mi je to prošlo kroz glavu dok mi je frizerka češljala kosu do pola leđa. Znam da je gnjida nađena na ljudskoj dlaci sa Anda staroj 10 000 godina,znam da su ih stari Egipćani imali..Ali živimo u 21 vijeku. Možemo barem obratiti pažnju na ono što nam se dešava u glavi, i riješiti to. Jer ipak, to je naša glava. I ne treba mi da dobijem ta stvorenjca zbog nekog koga nije briga što ih ima, ko ne brine o tome da ih može prenijeti nekom. Koliko sam dužna? Hvala.. Nećete me skoro vidjeti..Ni moju kosu:)
p.s. Ne znam zašto je glava počela da me svrbi. Psiha je čudo. Ako i vas svrbi, ne brinite, nemate vaške, ali dobro bi bilo da ipak provjerite. Predostrožnost se isplati. U ovom slučaju:)