Dio mog djetinjstva

Mislite li da uspavanke imaju uticaj na formiranje ličnosti? Pamti li ko riječi, osjeti li trnce kad čuje dobro poznatu melodiju? Zvučaće čudno, ali moja majka nije znala uspavanke. Ona je pjevala rok balade. I zato "Crni leptir" YU grupe je moja pjesma, tužna pjesma pred spavanje. Moja sestra, tri godine mladja se ni ne sjeća toga. Vremenom sam počela da razmišljam o riječima i shvatila da je izbor bio čudan! Nego, ovo nije priča o pjesmama, više je priča o čudnim stremljenjima.
Jeste li često imali osjećaj da se nikako ne uklapate u društvo i da ste baš Vi stvoreni za velike stvari!? E pa, ja sam bila mala posebna, nauka-hemija! Gutala sam formule, uživala u svom snu-nova Marija Kiri! Ne znam zašto sam mislila da će mi isto ime donijeti i njenu slavu! Možda su mi školske nagrade-prva ja, davale tu lažnu nadu, možda i moja uobraženost da sam bolja od drugih! Ali sam se stvarno trudila da postanem neko za mnogo vjekova i da pomognem svima. Sad tek vidim koliko je to bilo smiješno i djetinjasto. Ostajala sam u laboratoriji i nakon časova, pekla ruke na vrućim epruvetama i sanjala!
Pričam vam sve ovo, jer sam baš prije neki dan u zaboravljenim stvarima naletjela na knigu "Marija Kiri". I ostala sam tako tu prikovana prvih 50-tak stranica, dok nije počeo da me obuzima onaj stari osjećaj posebnosti! Imala sam žarku želju da pronadjem hemiju i učim i učim...Sreća, pa se sjetih da sam obična i NEgenijalna, što moj ego sad već lakše podnosi!
"..nekad sam leteo,
leptir bio i ja
svetlost me mamila,
krila mi spržila.
Crni leptiru, beži u noć,
jutro sačekaj, svetlost će doć..."