Moja prijateljica Ivana ima 23 godine, zavrsava drugu godinu faksa i zivi s roditeljima koji su iz malog mjesta u Hrvatskoj kao izbjeglice doselili u malo mjesto u Americi dok je ona jos bila dijete.
Njeni su roditelji odlicni jer se ne bune zbog njenih izlazaka do zore i jer jutro nakon izlaska s nama popiju kavu i istracaju ljude s kojima smo izasli vecer prije. Njenim roditeljima se moze puno toga reci, i vidis da se znaju zezat i da te razume. Izasle smo Ivana i ja puno puta zajedno vani.
Ivana je jedno jutro docekala s par godina starijim tipom kojeg je preko prijatelja upoznala u klubu, a veceras me nazvala da mi kaze da je trudna. Koristili su kondom i ona je popila morning after pill u 4 sata popodne nakon seksa te noci. Ali to dijete izgleda stvarno zeli doci na svijet kad ga nikakva kontracepcija ne moze ubiti.
Ivana ce s ocem potencijalnog djeteta sutradan razgovarati uzivo, ili ce se sutra dogovoriti o razgovoru u zivo - taj detalj nisam uspjela razumjeti od soka. Otac nije siromasan, ali se ne zeli ni vezati za Ivanu. Alimentaciju ce kao otac morati placati ako se dijete rodi - sud odredjuje te stvari i oca obicno kostaju 17% prihoda, tako da Ivana nema sto brinuti o financijama. Ivana ne zna sto da napravi, ja ne znam sto da joj kazem.
Ona ne bi htjela abortirati jer je vidjela kako beba vec ima oci i osjeca kako je gledaju te oci, a opet - ne zna je li joj lakse imati abortus na savjesti ili reci svojim roditeljima da ce dobiti unuce, o kojem ce se oni morati brinuti dok je ona u skoli. A tu je i ogovaranje male zajednice.
Zvala je nekoliko prijateljica: one koje su rodile rekle su joj da rodi i da nece zazaliti makar dijete ne odraslo u obitelji iz slikovnice, a one koje nisu rodile kazu da se rijesi djeteta isti tren. Sve su uvjerene kako su u pravu.
Pitala je i mene, a ja ne znam sto da joj kazem jer i abortus i rodjenje imaju prednosti. Ja bih htjela da ona rodi to dijete, ali, opet, ne mogu ni zamisliti njen zivot s tim djetetom, roditeljima, bratom, par godina fakulteta i poslom kojeg radi 40 sati sedmicno.
Umjesto odgovora na komentare: Da sam imalo razmislila prije nego sam napisala ovaj post, ne bih bila kliknula na "objavi" jer ne volim raspravljati o kontroverznim temama. Nisam ni za ni protiv - u vezi bilo cega - jer su sve odluke i misljenja individualni. Kad se crno i bijelo bore, pobijedi sivilo. Oni koji se brinu sto razvlacim intimu prijateljice po Internetu mogu mirno spavati jer nisam luda da objavim prave podatke po kojoj bi nju netko od onih koji je poznaju mogli prepoznati. Svijet je pun Ivana. I nitko im ne moze reci sto da rade; one ce to same odluciti. A ako ih volimo, trebamo im dati savjet, ali ih i apsolutno podrzati u njihovoj odluci, kakva god bila. To je njihov zivot. A to sam znala i prije ovog posta koji mi nije trebao, ali eto, dogodio se.
