Imam kolegu pripravnika... Sto jes', jes', sad vam nisam rekla nista novo... Ali ovaj kolega (osim sto odradjuje pripravnicki staz u 35.godini) je zbilja poseban. Zasto, pitate se? E, zato sto on lijepo umije da ne umije da radi. Nije vam jasno...hmmmm....mozda i jeste, jer vjerujem da imate po jednog ovakvog svi, dje god da radite. Ipak, ne mogu da odolim, a da ga ne ovjekovjecim na ovom svetom mjestu :)
Dakle, ovako- mladjani moj kolega pripravnik (mladjahan samo po stazu, tek da se zna) "obozava" da radi, da se dokazuje i ne prestaje da me iznenadjuje svojom radnom dovitljivoscu. Usavrsio je metod, koji toplo preporucujem buducim pripravnicima, svih boja i dezena. Evo par slikovitih detalja iz nase kancelarije, pa procijenite ko je u ovoj prici lud, a ko pametan- ja ili on!? I da ne zaboravim, svaka slicnost sa stvarnim likovima i dogadjajima je vise nego namjerna!
SCENA 1.
JA: Radi nesto, jadan, mislis li ostajati ovdje!?
ON: (zbunjeno) Molim?! Kako to mislis?!
JA: Eeej, kralju, uradi nesto SAM. Mrdni malo, toliko si "zivahan" da cemo, ako tako nastavis, poceti da kacimo kisobrane i jakne na tebe?
ON: (opet zbunjeno) Sam!? Kako to?! Ali zasto mi to niko ranije nije rekao!? Sef na primjer... zasto!? (teleci poluosmjeh)
JA: (zamuckujem iznenadjena) Cek..pa kako... mislim, to ne treba da ti se kaze... ili treba, aaaaaaaaaa!
SCENA 2. (telefonski razgovor)
ON: Koleginice, prenesi sefu da danas imam nekih neodloznih obaveza, pa necu stici na posao!
JA: Ali zasto... Zbog cega mene zoves, a ne njega ili direktno kancelariju?
ON: Hahaha, pa ne znam jos brojeve telefona. Reci mu ti, sto ima veze!
JA: Ma kako nemas brojeve, pa neozbiljno je da ja prenosim..shvatas?!
ON: Ajde, ne sjekiraj se ti, opusti se opalice te infarkt ako tako nastavis, hahaha! Samo mu ti prenesi da me nema danas. Mada, mozda i svratim malo kasnije, ako stignem! Cao! (klap)
JA: Vazi! Grrrrrrrrr...
SCENA 3. (negdje oko 12:30 sati- u sred radnog vremena)
ON: Sefe, ima li jos sta da odradim, trebam li vam danas vise?
SEF: (poluzbunjeno, polumrzovoljno) Hmm...Ma ne, ne trebas. Idi!
ON: E super! Ako bude sto, zovite me slobodno kasnije, posto sad bas imam da zavrsim nesto hitno, hehehe...
SEF: Ajde, ajde...Idi!
ON: Pozdrav, drustvo!
SEF: Zdravo bio! Kakav nesoj (mrmlja sebi u bradu, i okrece se ka meni) Uradi ovo, zivota ti, ovaj "novi" je retardiran, ne umije nista, vidis, nesposoban je skroz. Nemam zivaca s njim da se nosim. Ko nam ga posla, oca mu zavazda ... uffff!
JA: (bijesno) Nek' ide, i ja kazem! Jos bolje, nek' se ne vraca! Nema veze sto se mi odrasmo. Ne shvatam samo sto ga drzimo, osim da zauzima "stolicu" nekome ko bi stvarno radio...
SEF: Neka, neka, cuti... moze nam valjati kasnije, ko zna...khm, khm...
JA: Ma ajde, zaboga, ciji li je...(mumlam sebi u bradu i zatrpavam se jos jednom gomilom materijala):
P.S. By the way, ovo je pretendovala da bude sprdnja na njegov racun, ali citam je nesto i... neka sam se malo posprdnula sama sa sobom ... Eh, sta ti je zivot!!! Ode ovo u vrrrrrlo licne sprdnje...
