Odavno sam prestala da vjerujem u velike ljubavi, odrasla sam i na vrijeme shvatila da prinčevi postoje samo u bajkama, da se dobro uvijek ne isplati i da uvijek ne pobijedi ono zlo, ali ono što me danas dočekalo u inboxu... ništa na ovom svijetu nije moglo da me pripremi za to.
Imam tog druga. Od kad ga znam, on vječito nešto švrlja... žvrlja po hartiji, sastavlja nekakve gluposti i samo pravi nered sa svim tim papirićima. Zaklela bih se da se mogu nać i u njegovom frižideru. Nemojte me pogrešno shvatit, bilo je tu fenomenalnih misli... bilo je stvari toliko jakih da ne bi čovjek mogao povjerovat da se u dva reda može sabit toliko toga... stvari zbog kojih se stavlja prst na čelo.
Elem, otvaram poruku i u dodatku vidim stoji mp3 fajl. Piše samo ''Sve najbolje''. Nisam imala pojma da se bavi muzikom. Rekoh sebi biće da je neka praznična zezalica. Otvorim. Kreće muzika , sve O.K., kreće tekst... prva strofa... odjednom ja vidim devetnaestogodišnju sebe... sjedim na prozoru sa cigaretom u ruci i gledam negdje u daljinu misleći o ko zna čemu, potpuno nesvjesna onog šta će se desiti dalje u mom životu. Ne kaže da sam to ja, ali ponavlja ono što sam tad rekla. Druga strofa je uglavnom o tome šta se njemu sve izdešavalo i šta bi bilo kad bi bilo... romantika, ubilo se.
Budala je od mene napravila pjesmu! Zamislite vi to!
Da se razumijemo, mi nikad nismo bili par i ja nisam neka vajna ljepota koja bi zaslužila da bude inspiracija bilo čemu, ništa kod mene nije posebno, ništa što bi me izdvajalo od hiljada drugih djevojaka... ništa sem tog jednog popodneva kada sam sjedjela na prozoru.
Eto, slušam po stoti put tu šašavu pjesmu na tom njegovom čudnom jeziku i znam da nikada neće osvojiti svijet i znam da će je malo ljudi ikad i čut, ali pade mi na um da će ako ikad bude snimao spot za nju pored prozora da stave neku manekenku sa muštiklom pa se zagrcnuh od smijeha kad se sjetim kako sam tad izgledala i šta sam tog ja dana imala na sebi.
Aj, pozdravljam vas sad i ostajem vaša
Baba Jaga
