Mi smo narod koji voLi druzenja… MaLo, maLo pa osnujemo neko udruzenje, stranku, organizaciju, kLub, partiju… A svrha i rad nijesu bitni. Vaznije je druzenje.
Kako se osniva neka organizicija kod nas? Nista jednostavnije. Nekome padne na pamet da osnuje nevLadino-vLadino udruzenje, nasaLi se negdje pred nekim sa tom pricom, i to ode daLje. Cuju drugi, pohvaLe ideju, predLagacu se podigne samopouzdanje, krene od jednog do drugog, prica, predLaze, ubjedjuje.
Odmah se osnuje inicijativni odbor. SmisLi se ime. PredLozi predsjednik. Imenuju se organi. Nadju investitori. Izabere se radno predsjednistvo, usvoji statut, donese odLuka o osnivanju – i gotovo! Zavrsen posao.
I sta posLije toga?
Nista. Vazno je da se narod druzi, kad vec ne moze u domacim fabrikama, moze po buvLjacima i NVO udruzenjima!
P.S. Ova prica je nastaLa posto cuh da u nasoj maLoj zemLji ima oko 4000 organizacija. Npr. NVO koji se bave pitanjem Roma kod nas ima 30-tak. I svi oni dobijaju mnogo, mnogo novca od stranih investitora … A rezuLtat?


