Nekada davno, dok su ovim svijetom još hodile vojske, aždaje bjuvale vatru, a princeze čekale bijele konje, krajem prošlog i početkom ovog vijeka, planetu Zemlju zaposješe i medju njeno stanovnistvo se infiltriraše čudna stvorenja zvana “Svezauri”. Ne može se pouzdano utvrditi odakle su Svezauri došli, ali, zahvaljujući ekstremno visokom stepenu prilagodljivosti, jako brzo su se namnožili. Čak i je Podgorica, maleni grad u blizini najvećeg jezera na zloglasnom Balkanu, mjesto koje su u širokom luku zaobilazili mnogi tražeći mjesto pod Suncem, a ne pod Goricom, bila više nego prijatno stanište ovoj čudnoj rasi. Pokušali su Varvari sa “U-u-u-u-u!”, vikao je Šajo “Put Danilovgrada! Put Danilovgrada!”, združene horde srednjoškolki svih škola grajale su “Mrš, časti ti!”, bubuljali su ih Zabjelčani, šutirali Centraši, Maltretirali blokaši, redjali se Tološani, Starovarošani, Koničani... Ali ništa... Svezauri su opstali... Opstali, ostali i počeli da se bave svojim poslom.
Ubrzo je Podgoricu okovao lanac objekata - SVE ZA EURO. Ne, nisu to bile večernje škole ni isturene stanice koje su trebale da pripreme i opreme stanovništvo za strmoglavi i, premda dugo najavljivani ipak iznenadni, ulazak u Euroland. Nisu to bili ni šalteri za prikupljanje pomoći unesrećenim Evropljanima i nihovoj puzloidnoj majci... Ne, daleko bilo! Radilo se o prodavnicama. O najobičnijim svaštarama, gdje je slučajni prolaznik za sitnu paru (1 EUR) mogao da kupi svakojake praktične sitnice i razne šarene gluposti, koje nikada kasnije neće upotrijebiti... I radilo je. Kako ne bi!? Svezauri su stari lisci, kad je trgovina u pitanju.
Može zvučati nepristojno u ovom trenutku, ali nakon oko dvije stotine riječi, moram priznati da ovo nije priča o Svezaurima. Mislim, njima svaka čast, ali nisu interesantni. Ili, preciznije, nisu dovoljno interesantni. Ni približno kao pojedini starosjedioci naše male, šarene planete i njene najmadje države. Jer sve što znaju Svezauri znaju i oni. I još mnogo čega. Kopmarativna analiza, radjena na osnovu debele literature i naslovnice N.D. Vijesti od 03.02.2008., daje sljedeće rezultate:
- Jedan Svezaur spreman je da proda svoj artikal za 1 Euro i nastavi uspješno da obitava
- Jedan od navedenih starosjedioca spreman je da proda tudji artikal za 1 Euro i nastavi još uspješnije da obitava
- Jedan Svezaur obično prodaje za 1 EUR sitnicu koju prethodno kupi na veliko za 0.5 do 0.95 Eura
- Jedan od navedenih prodaje za 1 EUR sitnicu koja nije njegova, a vrijedi “brat bratu“ 180 000 000 do 300 000 000 Eura
- Jedan Svezaur nakon što proda artikal predaje vlasničku ulogu kupcu
- Jedan od navedenih nakon što proda artikal postaje vlasnik istog
- Jedan Svezaur, zarad održanja lanca trgovina, spreman je da vam “proda muda za bubrege”, kako to slikovito prepoznaje narodni poslovičar
- Jedan od navedenih poslovičnu trgovinu obavlja na suprotan način, čime održava suludost atmosfere iz orginalne poslovice, a uz to smanjuje rasprostranjenost neželjenih organa i daljim karikama u lacu obezbjedjuje dovoljno bubrega za odvaljivanje
Sve bi ovo bilo mnogo jasnije kada bi nošenje fantomki bilo u modi, činjenica je. Ali mora se priznati, nekako su mila ova naša bića. Neki naučnici čak tvrde da su u pitanju enedemske vrste! Drugi vjeruju da su u pitanju samo mutacije izazvane što istorijskom, što sanjanom bliskošću sa velikim indistrijskim objekatima – KAP-om, RUP-om, TEP-om... A možda ni jedno ni drugo nije tačno. Možda su po srijedi samo snovi. Na njih svi imamo pravo. Na kraju krajeva, da nije nastala za potrebe romana nego nekog Diznijevog crtaća, čuvena rečenica bi vjerovatno glasila “Sva su kola ravnopravna, samo su neka ravnopravnija!”
