Crnci i Crnogorci

Malo prije okoncah jos jedan naporan radni dan i sa olaksanjem krenuh kuci. Moja ljepsa polovina radi na europski nacin i ne patishe prije mrklog mraka.
Taman sto sam uljego u kucu sjetih se. Zaboravih u pekaru…
Odlucih da prosetam tih stotinjak metara i usput sretoh nasu djevojcicu, trci mi u susret rasirenih ruku … iz skole. Treci je razred.
Kuda? Do pekare odgovorih.
Idem s tobom, procvrkuta. Usli smo u pekaru i pozeljesmo im dobro vece. Noc se vec bjese uhvatila na ovim kratkim danima.
U pekari sitna guzva, uredno smo sacekali red cuteci. Likovi ispred mene, neki crnpurasti, ne zagledah ih previse, ionako mi je mrak pred ocima, zaiskase narudzbu:
Gospoja daj jedan ljeba i jedan s visljom, progovori jedan crni…
Prodavacica je hitro u kesu ubacila hleb i lisnato s visnjama na sto ja, umoran, ne bih ni obratio paznju da se crni nije uzjogunio.
Gospoja, vice, pogresio si! Ne taj ! Sa vislja !
Prodavacica je zbunjeno gledala u njega, on je zbunjeno pokazivao prstom u nesto… U cijeloj situaciji sam uhvatio sebe kako govorim: Trazi vam lisnato sa virslom ne sa visnjama.
E to, odobrava crni moje rijeci… gospoja je duboko uzdahnula sa primjesama popizdigitisa i ljubazno se meni obratila: Za vas?
Rekoh , jedan mali kruh, hleb…
Izasli smo iz pekare i laganim korakom se uputili ka kuci. Crni je ostao u pekari sa gospojom.
Hodajuci , dijete me zapitalo, Sta je ovaj cika trazio ?
ljisnato sa visljama , rekoh sarkasticno…
A sto je to, zapita , rekoh, to je crnogorski na albanski nacin.
Albanski? Rece, pa imam ja u razredu dva tamna djecaka s kojima uciteljica prica albanski…
Daj , rekoh, nemoj zezat.
Ne zezam, odgovori, moja uciteljica je iz Pristine…
Ah izvini, rekoh sjetno, zaboravio sam. Izbjeglica je, promrmljah za sebe.
Put nas je nosio kroz marinu, uljuljkan njihanjem camaca na burinu vratio sam se u proslost…
Kad sam bio mali u nasem malom mjestu postojao je samo jedan crni… Zvao se Suljo… Suljo Baljaj. Po vazdan je gurao japaner i cistio pijacu. Uvijek je zezao djecu pitalicom, kol’ko macka ima nogu… i danas ga sretnem star da stariji ne moze biti.
U medjuvremenu crnih koliko volite…kazu da ih ima preko 1000… 10 % i vise…
Baljaja je u mom kvartu oko 50. Odraslih. Po birackom spisku.
Prosetajte mojim suncanim gradom. Da ne znate gdje ste, pomislili bi ste, ovo je predgradje Bombaja…
Neko ih voli , neko ne, u sustini , jadnici protjerani s Kosova, egipcani, madjupi, albanski cigani, kako god da se zovu, a ima ih mnogo. I nisu samo oni ovdje, ima i drugih crnih.
Nedavno, dok smo porodicno sjedili u restoranu iscekujuci pizzu, naidje zena tamne puti, proseci.
Podaj koji euro kaze.
Pogledavsi je u oci i sarkasticno joj kazem: Prvi put te vidim odakle si ti? Tek smo stigli, gazda, podaj, kaze i ispruzi dlan.
Ne dam, rekoh, mi imamo svoje cigane koje obilato pomazemo, vas necemo. ..
Na te rijeci moja je zenica popizdila zbog mojeg kako kaze nedolicnog ponasanja. Zajebavas sirotinju , konstatovala je. Jel, rekoh, zajebavam sirotinju, a? Samo ti njoj umilno trepci okicama pa da vidis kad te zajasi , prosjacenje je njihova zivotna filozofija i da znas, muzevi im voze dzipove, isprosipah se ja…
Sjetih se. Ne tako davno smo bili na sajmu automobila u Budvi. Otisli smo da vidimo sta necemo voziti, i da ubijemo jedno popodne… Razne firme , nude svasta, sricem u sebi imena marki , vecinu znam ali za neke nisam cuo.
Mahindra na primjer…
Na upit cerkice odgovorih, Mahindra je indijski auto, znas oni nemaju masina, uzmu slona pa im on sjedne na haubu… tako oni prave auto… kao iz reklame za Pezoa, djete se slatko smijalo opasci, dok nam je prilazio jedan crni…
Osh da kupish , kaze. I prije nego sto je nastavio ja ga prekidoh. Da li si ti predstavnik Mahindre , rekoh posprdljivo. Nisam , kaze, alji predstavljam razni nozevi, alati, farmerice… A auto dijelove , opet ja posprdljivo. Ima i auto delovi , samo reci sta te zanima bato…
Zanima me, rekoh , kad ces da odes odavdje, da odes tamo odakle si dosao…
Zgrozih se od vlastitih rijeci.
Na moj oglas da trazim radnika, koji je danima stajao neokrnjen javi se covjek tamnije puti, onizak , vesele naravi. Trazi posao, kaze na losem crnogorskom.
Gledam ga snishodljivo.
Kako se zoves, upitah.
Zovem se Sejdovic odgovori
OK Sejdovicu imas li ti ime?
Brahim rece.
Ibrahim ?
Po, Brahim.
Po?
Koliko imas djece Brahmane?
7, rece
7, ponavljam , a koliko imas godina Brahmane?
Tu nedje 35.
Tu nedje, zgrozih se…
Tu vece dodjoh kuci pripit. Slavili smo nesto.Viknuh s vrata svojoj dragoj. Zeno, odma da vadis tu oprugu od Fapa i da pravimo djecu.
Djecu ??!!?
Ti nisi normalan,majke mi, odgovori ona, otkud ti sad to?
Da nam Brahmanovi ne bi zauzeli zemlju eto zasto, nijesam se ja borio za Crnu Goru da bude Brahmanova, no nasa…
E ti nisi normalan rece ona i ko ti je sad pa taj Brahman?
Skrusheno rekoh , nema veze, ionako ne bi razumjela.
Pijana budalo, o cemu ti razbijas glavu. Jbg, mora neko , odgovorih nesuvislo…
Pomislih , a sta je sa onima koji su to sve dozvolili…
Sa uzasom shvatih. Jbt , pa ti su su se toliko nabogatili da im je svejedno da’l su tu li na Sejselima…i ko je u Crnoj Gori , crnci ili Crnogorci.
U tren promislih da smo zrtvovani.
|Koji horor… tu noc sanjam da mi je dijete jedino bijelo u cijeloj skoli… i da jedino prica nasim jezikom i da je jedino razumije uciteljica, izbjeglica.
Probudih se u grascima znoja.
Eh da nam je samo malo od cuvene Islandske ksenofobije procijedih u sitno dok me je supruga zacudjeno gledala pogledom punim tuge , kakvim obicno gledate nenormalne ljude…