...
- “A vidji ovu oskorušu, kako se ucrnjela. Pogledaj joj kosu be’ svija! Pihh!”
- “Pa dobro, #####, poginuo joj je otac prošle nedjelje. Ne razmišlja djevojka o stajlingu baš ovih dana”
- “Aooooo, dobro je, časti ti. Pušti me – NISAM ZNALA!”
...
-“Mislite li da su vaše odgovarajuće službe mogle preduprijediti hapšenje #####?”
- “Činimo sve što je u našoj moći. Ali morate imati na umu – MI JEDNOSTAVNO NISMO ZNALI...”
...
-“Još uvijek NISMO U POSJEDU OPERATIVNIH SAZNANJA, koja bi prave počinioce mogla izvesti pred sud pravde...”
...
-“ŠTO ZNAM JA!”
...
-“NEMAM POJMA”
...
-“VEZE TI NEMAM”
...
Zvučaće neumjesno, vjerujem. Nekome će zaparati uši, mnogima navesti suze na oči, pojedini će, zamalo, presaviti tabak i tužiti, iskusni će samo prezreti... Ali, možda se nekome i svidi. Pa da probam...
U svakom čovjeku, kažu, postoji iskonska potreba za nadmetanjem i dokazivanjem. Biti jači, brži, pametniji, viši, bogatiji, hrabriji, mističniji, originalniji, zabavniji, ljepši... Nekima priroda odmah oduzme preduslove za nadmetanje, neke orobi život, ali većina zadrži ovu potrebu za cijelog svog vijeka. Svijest o njoj razvijala se kroz vjekove, a visoke brojke na kalendarima donosile su, kažu, nove slobode...
Danas, ljudi kojima sudbina nije dala pravo na konvencionalne užitke, mogu uživati u izazovima košarke iz invalidskih kolica, mogu skakati uvis i sa ortopedskom protezom, mogu pisati knjige bez mogućnosti ijednog pokreta rukom... Svi su oni svjesni svog hendikepa, nose se sa njim i ne koriste ga kao opravdanje. Samo ga hrabro zaobiđu i, makar na trenutak, ostave po strani.
Tako je to kod normalnih ljudi. Onima drugima je lakše, reći će neko. Moguće. Vjerovatno zato što svoju muku nesvjesno prenose na svoj prirodni okoliš... Izvinite na digresiji, ali ako ste već došli dovde, vjerujem da vas mogu očekivati nazad u naredni pasus iako vas zamolim da ponovo pogledate primjere sa početka.
Hvala vam što ste se vratili. Zvuči poznato, zar ne! NISAM ZNAO(crtica)LA. Univerzalni odgovor. Rješenje svih problema. Orudje vaskolike mudrosti naše. Referentna tačka. Centar masa. Etalon stepena obrazovanja. Aksiom...
Ne, ne govorim o neznanju kao hendikepu. Neznanje je oružje. Najdragocjeniji ljudski organ. Samo molim nadležne da uvaže moj hendikep i omoguće mi da se nadmećem sa sebi ravnima. Nisam više u stanju da pariram super-rasi Neznavenih u disciplini život-na-ovim-prostorima.
Pomozite! Pridružite se!
Hvala.
