Ima od tada nešto više od trista ljeta ali se sjećam kao da se juče dogodilo.Golomrazica a vidjelica,prava zimska vedra noć.Ja,Sveti Luka i Sveti Kristifor pojahali magarad pa ušipčili kod Svetog Jovana na krsno ime.Ona magarad sipljiva,malo malo pa legnu,udri ne udri ne pomaže.Sveti Luka u neko doba poluđe,prizva Svetog Iliju Gromovnika te ovaj isfljaska sa par munja jadne magarčiće,i da vidiš čuda,Pegaz ih ne bi stigao.Lete, ma nijesmo ugrabili da savijemo razgovaraču stigosmo do Viline vode.Tu sjahasmo,napojismo životinje i izmlatismo ljeskovljacima.Sveti Kristifor izvadi bukliju vina i fašu slanine da se pričestimo i pomolimo.Pošto sve odradismo kako dolikuje,prilegosmo da pričekamo da se magarci odmore.Pospasmo.Ko zna koji bi se dan probudili no srećom došlo neko pašče da loče sa izvora,prepalo se od nas pa zalajalo bježeći niz strminu.Sveti Kristifor,onako bunovan i ne znajući šta radi,prokle jadno pašče te se ono skameni u mjestu sa nogicama podignutim put punog mjeseca.To mjesto prozvasmo Pasija glava.
Uzjahasmo magarad i čujemo kako nas u sebi kunu i klevetaju.Mi sjaši,svak svoje preko koljena pa po stražnjici kamdžijama.Krive se grdna magarad,mole da ih uslišimo i oprostimo im,ali šta se tu može,pravila službe nalažu da svako okaje svoje grijehe.Tako smo ih bili deset puta usput,ruke su nas zaboljele od batinanja.Magarad nezahvalna,samo se bune,aj što se bune na ljude no i na nas Svece.Neoprostivo,bi ih sve popržili no ne možemo pješke da klafunjamo.
U neko doba napokon stigosmo do imanja Svetog Jovana.Blješte baklje iz pećine,mirišu poklane žrtve,čuje se vesela pjesma:
"Hvalimo te Hriste Bože dragi
Hvalimo te Spasitelju blagi
Veličamo tvoje slavno ime
Ti naš spase nedjeljne vedrine
Tvojom smrću smrt je pobjeđena
Vaskrsenjem nada potvrđena
Vaznesenjem nebo otvoreno
Srce ljudsko miljem ispunjeno..."
Povadismo tandžare i prangije pa zapucasmo.Sveti Jovan se zaplaka od sreće kada nas viđe,svi skočiše,izljubiše nas.Od silnoga šenlučenja nebo se otvori te padoše dva velika kamena na Zemlju.Kasnije su nam rekli da je tada izginulo oko četiri hiljade grešnika.
Sveti Jovan prinese još jagnjadi,svinja i volova na žrtvenik.Zafeštismo valja se na krsno ime radovati,a ne vala samo zbog slave, nego što se iskupimo svi.
-A đe su Sveti Đorđe i Sveta Petka?-zabrinu se u neko doba Blaga Marija.
-Moraš li da laneš,moraš?-izbeči se na nju Arhanđel Mihailo zamahujući vagom i mačem,dok se Juda zakikota.Sveti Šćepan ga ošamari,ma kao da sam mu desnicu pozajmio.
Ne prođe malo kad i njih dvoje stigoše.Sveta Petka se okliznula negdje,bijaše nagrdila sva leđa.Đorđe se ne požali ali meščin da se i on suljao na svaki korak,bijahu mu koljena unakažena,ma proglodala se,kosti mu se sijaju.
Nastavi se pjesma i veselje,slavismo pedeset godina i ko zna kada bi se to završilo nego se više ništa nije imalo priložiti sa Zemlje na žrtvenik,sve što je moglo da se izjede i popije mi smo bili svarili.Kada nam Arhangel Gavrilo ispriča tu bruku nijesmo se mogli pogledati u oči.Ni jedna ovca,goveče ni svinja,čokot i šljivovo stablo više nigdje ne postoje.
Kako pred Boga izaći i reći istinu,šta za žrtvu da mu zakoljemo?
Tu se posvđasmo koliko je ko pojeo i popio.Ja bijah najglasniji i najljući kao i vazda i umalo ne dođe do smaka svijeta ali se srećom pribra Sveti Jovan.
-Sveci,kod mene ste slavili,ja ću ići Bogu pred istinu al da me prate Sveisprdoman i Sveti Kristifor.Sprdoman je ljut i zduast a Kristifor prizor,nema da ne uspijemo.
Pristadosmo,te se istu noć uputismo sva trojica pred tron svijeta.Usput Sveti Jovan prokle pola naroda te pomriješe stotine hiljada ljudi i to priložismo na žrtvenik prestola.Bog bijaše zadovoljan našim svetačkim učinkom te mi iskoristi njegovo raspoloženje i slaži da je svo voće i stoka nestala sa Zemlje jer smo je greškom uništili umjesto djece i omladine.Otac se nasmija grohotom te u isti čas pljasnu rukama i ponovo stvori stoku i ostalo sve što smo bili smakli.
Svi se obradovasmo,posjedasmoi natočismo bokale vina,te pozvasmo i ostalu braću da se vesele sa nama zbog novog velikog Božijeg djela.
