Po samom naslovu, vjerovatno ćete pomisliti da će ovo biti sprdnja na račun, po meni, ogavne T-Com-ove reklame koja se do skoro vrćela na raznim TV stanicama. Ne, ovo će biti sprdnja na račun "glumaca",...
Da sam kojim slučajem završio Fakultet dramskih umjetnosti - odsjek režija, evo kako bih ja izrežirao reklamu, sličnu onoj T-Com-ovoj, samo što to ne bi bila reklama za T-Com nego,...
Radnja se dešava na jednoj kružnoj raskrsnici, u kojoj se jedan smecarski kamion vrti u krug. Poslije svakog kruga iz kamiona ispadne po nešto smeća i kamion se zaustavi da bi đubretari pokupili smeće. Čovjek sa sinom se nađe na toj raskrsnici u momentu kada đubretari sakupljaju smeće. Po izgledu čovjeka i njegovog sina gledaoci bi možda mogli zaključiti da je on školovan čovjek, koji možda sluša rock, bluz ili džez, ...mada mogao bi to biti i neki kukali radnik,... ali svakako ne predstavnik onih koji sebe danas nazivaju političkom i "intelektualnom" elitom. Dječak začuđeno posmata đubretare i reče ocu: "Tata, tata, viđi... ...đe smo to mi?!" Otac takođe začuđen pogleda prizor oko sebe i rastuži se. Kada ga ugledaše đubretari, počnu mu se grohotom smijati u lice.
Da ovo ne bi bilo konfuzno da dam neka pojašnjenja. Posmatrajmo kamion kao državu. Njime upravljaju isti "vozači" skoro već dvije decenije. S obzirom na to da je kamion zatvoren, oni koji se nalaze unutar njega ne mogu nikako vidjeti gdje ustvari isti putuje. Jedino to znaju "vozači" i đubretari. Možda oni koji se nalaze unutra i koji su okruženi mrakom i smećem, misle da putuju u svijet, recimo Evropu, ne znajući da se ustvari vrte u krug. Igrom slučaja čovjek sa sinom je uspio da iskoči iz kamiona. Kada je njegov sin uzviknuo: "Tata, tata, viđi... ...đe smo to mi?!", čovjek je shvatio što se stvarno događalo svih ovih godina, rastužio se i u skladu s tim napravio takav izraz lica, dok su mu se djelatnici javne čistoće smijali u lice. Đubretari nijesu đubretari nego "glumci".
Ovom reklamom bi se prezentirao ideal crnogorske političke i "intelektualne" elite - da se "smećari" i njihove gazde sprdaju onima koji nijesu poput njih. U tom prizoru oni bi zaista uživali. Onda bi se neki čudili kada bi pojedinci počeli upotrebljavati izraze poput - "sramotni ljudi" i slično.
Ipak, reklama ima srećan završetak, jer i otac i sin, iako pješice, uspijevaju da pronađu pravi put, i da zauvijek odu iz ovakve raspale države - u civilizovani svijet.
