Dragi moji,iako mi još uvijek nije bio regres uspio sam da se snađem za novac i kupim miša za moju staru Pentium četvorku ( koja radi na čvrsta goriva i strpljivo guranje),pa sam napokon spreman da vam ispričam sled događaja koji su se desili nakon mog prilaska malom tufničastom lončiću ispunjenom radioaktivnim toksičnim materijama iliti ručkom moje žene,smješom koja ima zasigurno jedinstvenu hemijsku formulu i tendenciju zauzimanja prestola na listi bojnih otrova za masovno uništenje.Ubjeđen sam da u našu kuhinju upadaju tajni agenti i krišom sakupljaju uzorke toksina čije posjedovanje daje apsolutnu vojnu dominaciju i baš oni će biti ti koji će prekrojiti kartu svijeta i uzrokovati novi civilizacijski poredak.
U zadnjih par godina,i sami ste svjedoci toga,po svim medijima se šire priče o povišenoj zagađenosti životne sredine,povišenom stepenu radioaktivnosti i svih oblika otrovnih materija.Nije to posledica NATO bombardovanja,nije to KAP,nije uzrok tome sve ono o čemu se potanko elaborira u crnim novinskim kolumnama,već je to produkt moje domaćice i njenog kulinarskog umijeća.Nivo štetnosti ovih agenasa se obično povećava u atmosferi kada popizdim i otvorim prozore u napadu izbacivanja svega što je njeno ili podsjeća na nju.Međutim,sve izbačeno se uredno vrati unutra ali izvjetreni otrov nikada.On nastavlja svoju uništiteljsku Odiseju a epilog svega su sve češće čitulje sa slikama mladih ljudi.
I taman u času u kojem sam se opustio za stolom i ustremio na moj lončić (kod nas se jede iz lonca ili tiganja,onaj jedan pretekli tanjir čuvamo za stidne goste)usledila je žestoka invazija u stan,nešto kao desant komandosa u najakcionijim filmovima američke produkcije.Na čelu gerile Kum Mikajilo,za njim kuma Desanka sa dva kvazimodo-kumčeta,pa mali Nebo ( on mi vazda doprati goste jer zna da se kod nas tada nemilice čašćava),sustiže ih zajapurena i zadihana tetka Bose noseći baba Ljuđmilu i pridržavajući strika Vukomana(koji je spržio nogu u Željezari nadajući se da će tako izvući bodove za stan).
U tom zlom trenu,njihovi daviteljski zagrljaji i ubalavljene usne bezdanice me otrgoše od stola a moja samoubilačka namjera se utopila u saznanju da ću morati da idem u ekspresnu kupovinu,naravno na veresiju,te da će moje zaduženje biti još veće.Gospode,kada bi naš društveni bruto proizvod po glavi stanovnika bio obrnuto proporcionalan mojim dugovima svi Montekarlijci i Luksemburžani bi se nastanili u Crnu Goru.
Pošto su se udobno smjestili pomjerajući stočić tako da svakome bude podesan za maratonsko žvakanje( umalo se ne pobiše baba i striko ali na sreću zarežaše kvazimodo-kumčad i svi uplašeni zaćutasmo) i pošto je kuma Desanka iz trećeg puta uspjela da učvrsti izraz dame koja se igrom slučaja našla u društvu primitivnih afričkih domorodaca,žena mi je dala svjetlosni signal da supersoničnom brzinom nakupujem svega i svačega.
Prodavnica je jedino mjesto gdje mi se ljudi obraduju.U pola radnji u gradu vlasnici drže moje slike po zidovima jer da me nema njihov profit bi bio porazan.Čim mi ugledaju lice odmah znaju o kojoj vrsti kupvine je riječ.
-Gosti?
-Da!
Pokazuju mi već upakovane kese i daju unaprijed otkucan račun sa datumom prispjeća za plaćanje.
-Molim vas može te li mi produžiti malo?
-Za tebe sve-prepravlja vlasnik račun produžavajući mi rok plaćanja za jedan dan i tapše me po zaleđu skeleta.
Čim sam doteglio tovar,za časak je sve bilo raskomadano.Sveta nedjeljo koliko kum može da zine,jes da mi je kum i greota je što ovo kažem,ali i ja sam njemu kum taman koliko i on meni.Stid ga bilo.
-Ljudi,sačekajte tanjir....eeee!!!Vrišti moja žena i počinje da plače kao u stara dobra vremena kada sam htio da pobjegnem sa jednom slobodnom umjetnicom iz Skadra.
-Fuck the plates,man,we are from Zetaa...aaa,we are one family-grmi baba Ljuđmila podrigujući koka kolu i napadajući novu kesu.
-Oh my God,there' s the ham!!!-trijumfalno se obraća tetka Bose ispaljujući projektile sira iz usne špilje koja je jedinstveni speleološki izazov,arhitektonsko čudo prirode koje nema kraja.
Slika izgladnjelog čovjekolikog čopora koji guta sve pred sobom izazvala je u meni krajnje ludilo.Zaletio sam se da ugrabim moj lončić i da napokon oduzmem sebi život uvjeren kao nikada prije da je to božije pomilovanje i neminovnost.Međutim,čim sam ga takao,razgoropađena kuma se obrete ispred mene i ote mi otrov iz usta.
-Hey guys,soup...soup!!!!-vrišti moja kuma i srče,dok se ostatak čopora baca na redaljku zadovoljno skačući po stanu i uništavajući sve pred sobom kao da je to dio religijskog obreda pripadnika satanističke sekte pred glavno pričešće.
Jedino je mali Nebo preskočio srkanje otrova i nestao je bez traga,to govno vazda uradi što ne treba.
Sjeo sam pored žene i počeo da plačem.Naši jecaji su se miješali sa zvucima sirena hitne pomoći,mrtvačkih i vatrogasnih kola.
Posebno je bilo teško gledati kako je poluživo kvazimodo-kumče pokušavalo da izvadi kesu iz usta.Nije izdržalo,pade,i ono pade.
KRAJ
O DA,I NARAVNO,ZABORAVIO SAM DA INFORMIŠEM MOJU BRAĆU,IZBRISAO SAM SVE MOJE PRETHODNE SPRDNJE,TE MALENE PIONIRSKE PODUHVATE ZAKAŠLJALOG INTELEKTA JEDNOG SPRDNJOSAURUSA. SVAKOM RAZUMNOM I SPRD SPRDAČU POZNATI SU RAZLOZI I ZAŠTO?
GOSPODE,KAKO MI HVALI JEDAN SPRDNJA.COM.?
PUNO POZDRAVA MOJI DRAGI PROFESORI,UVIJEK ĆU VAS VOLJETI.
VAŠ SVETISPRDOMAN
