Dodaj

Čuvajte se - klanovi vladaju!

Sniježne ambicije
1982

Ljudi, vama baš nije do sprdnje u posljednje vrijeme! Od preko stotinu ponositih sprdača i sprdačica, ovaj sajt se sveo na nas dvoje - troje koji nešto mrčimo. Od SPRDNJE su, izgleda, i administratori digli ruke!

Nego, da predjem na stvar. Jedna od magičnijih pojava koje su obilježile moje studije su sjevernjački klanovi. Naši su se brdjani već prvog dana rasporedili čoporativno po amfiteatru, prosto ih milina slušati i gledati: lijevo čuješ isključivo umiljati beranski naglasak, naprijed Mooojkovčaaani vode kolo, dok desno barjake dižu Pljevljaci i Rožajci! Tada sam se prvi put osjećao kao stranac u sred svog rodnog grada, svoje kolijevke! Tačnije, mislio sam da se nalazim u nekom katunu posred Sinjajevine, a ne u mojoj Podgorici!

Najprije sam odbijao da povjerujem u postojanje tog primitivnog klanovskog fenomena, da bi me ubrzo stvarnost spustila na ovo ribničko tlo prepuno mugića i mostića! A evo i kako: prvo što sam primjetio je to da pilad sa sjevera nisu baš saradljiva sa "domorocima" - njima češ lakše iščupati oko, kutnjak ili nogu, nego novu skriptu iz ruke! Zatim, kad ih priupitaš bilo šta vezano za fakultet radije će te bombardovati sa deset masnih, netačnih informacija, nego sa jednom mršavom, polutačnom. Ako nisi u klanu, ne očekuj da do tebe dopre bilo kakav naknadni podatak o pomjeranju termina predavanja ili kolokvijuma - radije bi poljubili u usta krezubog starca oboljelog od svinjskog gripa, nego što bi te o nečemu korisnom obavijestili!

Vremenom sam počeo da ih razumijem - kod njih je želja da se više nikad ne vrate u te svoje čuke i zaseoke izražena kao grudi u operske dive Svetlane Cece Veličković, tako da svakoga doživljavaju kao smetnju i prijetnju. Zato sada ne znam da li da i dalje krivim, upirem prstom i optužujem ili da praštam... Još jedna stvar mi je postala jasna - priče o tome kako Podgoričani gaje netrepeljivost prema žiteljima sniježnijih, džemperskijih krajeva definitivno ne piju vodu, a ni dijetalnu koka - kolu! Iz sopstvenog iskustva rekao bih da je upravo suprotno! Da ne zaboravim da dodam da su diskriminisani i svi njihovi sugradjani otvorenijeg uma, koji ne žele da prihvate klanovske podjele!

Za sam kraj, volio bih da neki budući brucoš pročita moj post, čisto da se pripremi psihički, a i fizički (za otimanje oko skripti:)!

objavio sprdač SkorupanCicvaric prije oko 1 mjesec

  • Icon-preporuci

Sprdni i glasaj

Sprdnjometar

0.0
Ne možeš ocijeniti ovu temu
 

Rezultati glasanja

44 glasa

Komentari

+Šta čekaš?! Daj svoj komentar
  • Istina: nakon oko 6 sati

    Nije potrebna neka naročita mudrost, posvećenost i razboritost da bi se zaključilo da je čovjek koji naseljava ove mrčne prostore najprimitivnije moguće stvorenje. Horde kojima pripadamo – a koje se modernije nazivaju plemenima – krvoločne su, sujetne, degenerisane i jedino što ih istinski oblikuje jeste mržnja. Žalosno je i grozno što se mora upotrijebiti tako jak termin, ali stvarnost je stvarnost. Nekako se ne može, a da se ne povjeruje očima.
    Premda se ovakve pojave nipošto ne smiju generalizovati tj. na osnovu šačice nečega ne smije se prosuđivati o cijeloj skupini, svakako stoji da mnogo toga ne štima. Uzgred, zbog takvih stvari je izbio onaj užasni rat, Jugoslavija se raspala, a sada smo svi na putu da opet napravimo žešću sprdnju jedni drugima. Krenuli smo i to vrlo ozbiljno. A sve zbog „svijesti“ karakteristične za hordu, sve zbog „duha“ koji nije odmakao od želje za krvnom osvetom. I što je najinteresantnije, najmađi „puleni“ su najstrastveniji u tome da budu ološ. Na početku, zbog pripadnosti plemenu, a onda širem lokalu, državi, narodu, naciji, vjeri...
    Ovo se odnosi na sve. Na sve one iz prve rečenice. Na Podgoričane, Cetinjane, Nikšićane, Mojkovčane, Pljevljake, Rožajce, Bjelopoljce, Berance, Tivćane, Budvane, Peraštane, Kotorane, Gusinjane, Šavničane, Barane, Ulcinjane... Na one što bi da budu „ljudi“, a da pred sobom ne vide drugog čovjeka. Ni „istog“, a kamoli različitog.
    Uvijek isti krug. Karakterističan za male narode, sa zanemarljivo malih teritorija, prepanute, unezvjerene, u strepnji da ih neko ne potčini, da im ne uđe u kuću, u baštu, u tlo, u korijene, u UM! Pih.
    No, ovo ispade dodatni post, što mi uopšte nije namjera, a još manje da se s dotičnim problemom sprdam. Ovo je za posebne analize, koje inače praktikujem, ali ne na ovom sajtu, pa se izvinjavam ako smorih :) Pozdrav!

 

Prisutni: nekoliko turista

 

SVE NA OVOM SAJTU JE APSOLUTNA SPRDNJA i NEMA VEZE SA REALNOŠĆU. SVI LIKOVI, KOMPANIJE, ORGANIZACIJE I SL. SU IZMIŠLJENI, A SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM JE SLUČAJNA. Ali, ako se IPAK neko nađe povrijeđen na bilo koji način, neka nam se slobodno obrati na info@sprdnja.com i mi ćemo ODMAH reagovati!

Svi tekstovi i materijali objavljeni na ovom sajtu - predstavljaju ISKLJUCIVO stav autora i ne odrazavaju stav vlasnika i urednika Sprdnja.com. Vlasnik i urednik Sprdnja.com se ne mogu smatrati odgovornim za sadrzaj Sprdnja.com, vec je kompletna odgovornost na autorima objavljenih materijala !!!