Ko se boji pasa jos

Žao mi je što ne možete da me vidite dok ovo pišem, jedan pogled na moju facu i sve bi vam bilo jasno.
Osjećam promjene, grčeve i tjeskobu.
Pričam vam o jednom od mojih najvećih strahova! Pričam vam o psima!
Malim, slatkim, velikim, dahtavim, kerovima, pudlicama, ovima, onima...ama bas svima! Nije stvar u tome da mrzim zivotinje, da im ne shvatam svrhu postojanja ili sl. Ne! Riječ je o strahu, o trncima koje ne mogu da iskontrolišem, drhtanju, stravljenosti! Ne lažem, ne glumim, samo tu na oči umirem!Čak i kad mi priđe štene još slijepo i nemoćno, tražim đe da se popnem i na miru plačem. U početku mi niko nije vjerovao i mislili su da pretjerujem, sad mi samo jako stisnu ruku i naprave zaklon dok "opasnost" ne prođe!
Samo sam jednom u životu držala kuče u rukama-to je bio pokušaj da pobijedim strah! I nije uspjelo! Sad mi samo sve živopisnije djeluje dok se prisjećam drhtanja kože pod mojim dlanom! Možda je i pse strah!
Vraćam se s posla, prolazim kroz park prečicom i vidim ih! Dva ogromna, rasna, kako se kolju i grizu i ližu! Prevrće mi se želudac, bubnji u glavi, a noge se ukočile, ni naprijed ni nazad! Dva ponosna vlasnika se smiju, cijepaju se od smijeha! Dobacuju, krevelje se, sprdaju se na moj račun! Gutam i molim Optimistu da ostane pribrana, da pomjeri tijelo, pa oni su tamo na 15m od tebe! Neće ti ništa, oni su istrenirani, polako! Ali srce ne sluša, lupa ko ludo! Tad me i psi primijetiše, ostaviše svoju igru i zabuljiše! Osvrćem se tražim zaklon, kakvo drvo i hvatam šprint unazad! Momci već plaču od smijeha! Narod se osvrće i gleda me kako na cik-cak unazad trčim u sve kaputu i cipelicama, vukući torbu! Psi se ne pomjeraju. Vjerovatno u svom psećem mozgu prevrću -kakva budala!
Vučem se ulicom, daleko od pasa i kuće, grabim vazduh i vrtim film! E tu me spopada bijes-kakvi moroni, kakvi fensi gadovi, ološ-psujem i ludim! Oni mi se sprdaju, ama ni ne pokušavaju da svoje gadne doge drže oko svojih kućerina i pušte narod da odmore kosti poslije dugog, odvratnog, slabo plačenog posla! To su oni koji noseći pune kese konzervi za pse, u prolazu guraju prosjake-da im doga ne ostane gladna! Oni isti koji im šiju odijela i rezervišu karte za razne manifestacije dok drugi gladuju!To su oni koji ne drže životinje iz ljubavi već zbog statusa u društvu! To su oni koji mi se gade!
I da me nije bilo strah pasa otišla bih da se pobijem, ja mala!