da nam zivi rad...

Evo mene prvi put poslije crvenog kartona…ljudi, razbio sam se od posla zadnjih dana. Citave zadnje dvije nedjelje zapravo. Po ko zna koji put sam se uvjerio u dobru staru narodnu izreku “Rad je stvorio covjeka”. I stvarno jeste. Sve mi je ravno do mora. Kad dodjem kuci i upalim radio ( TV gledam izuzetno rijetko, jedino fudbal ili filmove na DVD ), naletim na “vijesti dana” i samom sebi se zacudim kako me nista ne moze inenaditi ni iznervirati. Sve je ruzicasto. Cak i komsijine kokoshke koje seru oko moje kuce. Inace, taj komshija drzi i golubove, a ja sam imao machora koji mu je izio nekoliko komada ( jednog na moje ochi, hehe  ). Jednog jutra sam nasao machora mrtvog na kucnom pragu. Mislim da ga je komsija Slobo otrovao, al ne mogu da tvrdim. A da znam da jeste, pukla bi bruka, jer je moj machor bio pravi lik…veci lik i od Grafilda cak... Ne ide mi na zivce ni njegova grdoba od cerke koja otvoreno koketira samnom Cudi me sto i ona ne sere oko kuce, sto svoje, sto moje jer joj pameti stvarno ne smeta...kad god me vidi sa prozora dje kosim travu ili nesto slicno pusti iz svoje sobe ( ciji prozor igrom slucaja “gleda” u prozor moje sobe ) kakav teski grand hit, iliti “krmecak” kako ga zovemo u drustvu..Gradjevinska inspekcija, i ona mi je ruzicasta. Nemam problema sa bolom u ledjima, nemam problema sa snom...kita mi se dize iz prvog puta, pa iako sam popio 5-6 piva prije toga. I pashteta cak ima fenomenalan ukus. Danima neraspremljen krevet je prelijep i divno mirishe…
Ajd’ zivjeli mi