Evo, opet, nakon skoro godinu dana, ista dilema. Gdje, kako, s kim na doček Nove.
Sve počinje sa ovim dosadnim pitanjem. Odgovori su uglavnom, neću nigdje, kući, neznam... A onda, ne leži vraže, u 5 do 12 trka,guranje,gužve u buticima, prodavnicama, pometnja jebote. Nove cipele, haljine, odijela, jaknice. Spremamo se, frizure, pedikir, manikir, vauuuu.
Ludnica.
Hotel, kućna žurka, Žabljak, Zlatibor (u ova dva zadnja je najveća vjerovatnoća sresti Podgoričane, a onda vrh).
Svake godine isto.
Posle nje - SMOR.
I kolko god da si očekivao uglavnom si malo dobio. I još si cijeli naredni mjesec bez para. Jebote ideš u grad na čaj cijeli januar, a možda i februar.
Al isto, priznajem ako ne izađeš ne valja. Ružan osjećaj. Misliš svi se provodea, a ti sam/a.
Isto je lijep doživljaj.
Ma jebiga, neznam... Kako god okreneš, Deda Mraz stiže...
SREĆNA NOVA GODINA!!! (Prvi sam Vam je čestitao)
PS ovo nije šala, već zbilja...


