Podstaknuta dogadjajima u svojoj blizoj i daljoj rodbini u nekoliko zadnjih mjeseci, a posto sve meni bliske vec odavno udavih sa ovom pricom, rekoh da eto i sa vama podijelim svoje razmisljanje. U poslednjih pola godine dosta mojih veoma blizih rodjaka je rijesilo da se ozeni, nezavisno od toga koliko su stari, kojeg su imovinskog stanja, imaju li sto jest i imaju li dje tu nesrecnicu uopste lec.
E sad, prica se utoliko komlikuje jer je moj otac po default-u stari svat i vrlo ozbiljno pristupa toj funkciji. Posto je njegov zadatak da taj dan animira (citaj davi pricom u prilicno alkoholisanom stanju) ostale goste, moja majka vjecito zapomaze da je najcesce sama na svadbi, pa moramo ici i moja sestra i ja. Ja se naravno neckam sve do subote vece, ali se onda sazalim, shvatim sve kao zestoku sprdnju i odem. Nego, prije svadbe postoji odredjeni slijed dogadjaja: dogovor oko vjeridbe, vjeridba, dogovor oko toga ko ce u svatove, dogovor oko svadbe, dogovor oko toga koliko ce se davati za kicenje, bla bla bla bla…. A da, pri tom moj tata ima neodoljivu volju da u svemu tome ucestvuje i naravno nama preprica dogadjaje. Veselo!!!!
Stize dan svadbe, sestra zapomaze kako nema sto da obuce, tata kako mu je prljava bas ta kosulja koju je htio da obuce, majka kako ove torte iz slasticare nista ne valjaju i kako je ipak ona trebala zamutit domacu (da se ne osjeca na margarin) i krecemo. Nikad niko nije zadovoljan kako sam se ja obukla, jer smatraju da svojim jednostavnim oblacenjem nedovoljno postujem taj divni dan.
Dolazimo na mjesto zbivanja, rodjaci u odijelima, rodjake se smijulje u haljinama s maturskog i vrebaju zgodne prilike (pri cemu moram naglasiti da nijedna nema preko dvades ljeta) i gledaju u pravcu moje nesrecne porodice u kojoj su cetiri intelektualca sa dvije nesrecne kceri koje su nakrkale po 27 i vise, a jos se nisu udavale (nijednom). Medjusobno se domundjavaju kako smo silne skole zavrsile, ali kako se greote jos nismo snasle. Zaludu ti sve, i sto si fina i kulturna i vaspitana i obrazovana i uspjesna u onome sto radis, ti si u njihovima ocima tako beznacajna, jos neudata.
Ojdose po mladu, kupise je od brata, djeveri je krvnicki ufatise oko vrata da se ne daj boze ne okrene put svoje kuce, prodje vjencanje, nagazi ona mladozenju, prebaci preko kuce jabuku, ispostova sve i poce svadba. Do podne je vec sve pjano, otimaju se o mikrofon, jedu pecenje i pitaju se ko je zaboga bas to pecivo donio, ciju li su tortu naceli. Eno tata opet nekoga ubi s pricom, majka se smjeska, striko nazdravlja…..
Ne znam za vas, ali ja sam do sada bila na samo jednoj normalnoj svadbi, sve ostale su bile materijal za SDC. Cesto zamisljam kako bi Zivko Nikolic uzivao na jednoj ovakvoj, pet filmova bi napravio. Necu ulaziti u pricu o tome kako izgleda popodne kad dodje prijatelji i donesu prciju, uzas!!! Je li samo moja familija ovakva ili i vi imate slicnih?
Kasna noc, vracamo se kuci, ja vozim (posto tata ne moze) i standardna prica. Ja se kunem kako ako se ikad budem udavala bicemo ja, on, kum i kuma, opstina, radni dan. Tata se kune kako mu necu tako obraz kidat i vec razmislja o sledecoj svadbi (vec u decembru).
Ono dvoje mladenaca zaroni u prvu bracnu noc, bez imalo razmisljanja kako ce vratiti kredit koji su uzeli za svadbu a nijedno ne radi, kako ce zivjeti u kuci sa jos petoro clanova familije, kako ce vec za pet sest mjeseci morati da hrane jos jedna usta. Nista vise nije vazno, bitno je da je bila svadba, kad su mogli komsije mogu je i oni napraviti, svi su bili veseli, svi ce sjutra samo o tome pricati…
